četvrtak, 11. lipnja 2015.

Samostan Josipovac u Tuzli

Ovaj put prošetala sam prema istočnom dijelu grada Tuzle, tražeći nekadašnje zemljište Dragoželj. Željela sam pronaći još jedan nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. U novembru 2014. godine Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila je samostan sestara Kćeri Božje ljubavi „Josipovac“ u Tuzli nacionalnim spomenikom. U pravcu Slavinovića sa lijeve strane, jedva primjetna građevina, koju da ne tražim sigurno ne bih primjetila.

Gradnja samostana
Samostan Josipovac
Photo: Ivana
Izgrađen je krajem 19. stoljeća. Družba Kćeri Božje ljubavi dobila je na poklon ovo zemljište od Bosanske vlade 1885. godine. Kako je zemljište bilo zapušteno, sestre su ga iskrčile, obradile i postepeno se formirala ekonomija prozvana Josipovac. Na ekonomiji je u septembru 1886. godine izgrađen samostan „Josipovac“ koji je materijalno pomagao Zavodu Kraljice sv. krunice u Tuzli, o čemu sam pisala u prethodnom postu. Tu je živjelo i radilo desetak sestara. Nedaleko od samostana formirano je i groblje časnih sestara, na kojem počivaju sve one koje su preminule u Tuzli.

Sestre se sele iz Tuzle
Međutim, nakon Drugog svjetkog rata, kada su vlasti proglasile zemljište državnim vlasništvom, sestre su se morale iseliti, a samostan je nakon 62 godine postojanja, jednostavno prestao da radi. Dodjeljivan je za razne funkcije, što je i dovelo do toga da je zapušten i prepušten samouništavanju.
Trenutno se na području Tuzle nalazi šest sestara Kćeri Božje ljubavi. Dvije djeluju u Franjevačkom samostanu „Sv. Petra i Pavla“, a ostale četiri u samostanu koji je izgrađen iza KŠC „Sv. Franjo“ u Tuzli i rade u istom.   

Groblje sestara Kćeri Božje ljubavi
Photo: Ivana
 Ono što me ponovno zabrinjava je to, što ne želimo očuvati našu povijest. Sestre koje su toliko toga dale Tuzli, obrazovale generacije i generacije, prepuštene se ponovno same sebi. Da li su građani Tuzle zaboravili na samostan Josipovac i groblje sestara, nisu nikada čuli za njega ili ga stvarno ne žele spasiti od zaborava? Ono čega sam uvrstila i ovu temu u podsjetnike vremena je što iako proglašen nacionalnim spomenikom, samostan Josipovac propada s vremenom i nitko se ne brine o njegovom održavanju. Mislim da su sestre zaslužile barem toliko od građana Tuzle i okoline. Smatram da su one još uvijek „živući“ podsjetnik jednog veoma dugog vremenskog perioda, školstva i grada Tuzle.

2 komentara:

  1. - Molim!? Ova kuća, zgrada, ako me sjećanje služi bila je i skladište, ustvari je nekadašnji Samostan? E sad si me ono skroz iznenadila. Nisam imala pojma da je to prvo, toliko staro, drugo, prvobitno korišteno kao Samostan. A ako je još uvršteno na popis Nacionalnih spomenika, moram reći da sam oduševljena kako je fino naznačeno, obilježeno i zaštićeno kao što to jedan spomenik zaslužuje (ironija!)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. - Nažalost. To je jedan od ogromnih problema sa kojima se susreću naši povijesni spomenici, a onda krivimo mlade koji ne znaju ni za samostan, ni za Ledu, niti Jevrejsku sinagogu jer ne postoji nikakav vid oznake za bilo što.

      Izbriši