nedjelja, 26. travnja 2015.

Stećci u Breškama

Pogled na Breške
Photo: Ivana
  Nekropola sa stećcima u Starim kućama, zaseok Nikolići, Donje Breške 
   Na samo 15 minuta ugodne vožnje od centra Tuzle, većinom kroz prirodu i čist zrak, blizu, ali ipak daleko od gradske vreve na padinama Majevice tražimo naš "portal za putovanje kroz vrijeme." Iako je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika još 2010. godine proglasila Nekropolu sa stećcima u Starim kućama nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine mi ju malo teže uspijevamo pronaći. Kao što većina spomenika, građevina, skluptura na području grada Tuzle koliko me sjećanje služi nije označena, tako i ovi stećci stoje još uvijek skriveni i u tišini. Zahvaljujući mještanima koji su više nego ljubazni bili  i odveli nas na tačnu lokaciju uspijevamo pronaći jedan od nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. 

Stećci u zaseoku Nikolići, Donje Breške
Photo: Ivana

Stećci u Starim kućama, na lokalitetu zaseoka Nikolići u Donjim Breškama, odupiru se vremenu i još uvijek stoje onoliko koliko mogu uspravno i ponosno na vrhu jednog brda uz društvo šume i vinograda. Prema Šefiku Bešlagiću, kulturnom povjesničaru, stećci datiraju oko polovine XV stoljeća, a pripadaju i prvoj polovini XVI stoljeća. Nekropola sa 23 stećka, kako sam već spomenula odupire se vremenu, ali pitanje je koliko još? Mnogi od njih su zbog neodržavanja više od pola ukopani u zemlju, a čak dva "žive zajedničkim životom" sa susjednim deblima. 




Simbioza stećaka i prirode
Drvo koje raste i širi se, počelo je rasti preko stećaka, te ukoliko se uskoro nešto ne poduzme stećci će ostati zarobljeni u unutrašnjosti debla. Šteta je što jedno od mnogih povijesnih bogatstava koje imamo propada, jer se nije našao nitko tko je nadležan da barem označi mjesto natpisom i u kratkim crtama obrazloži o kakvom nacionalnim spomeniku je riječ. Do tada, nadam se da će mještani ovog mjesta kao i do sada čuvati i ponositi se stećcima.
Stećci preko kojih raste drvo
Photo: Ivana


Photo: Ivana

O ostalim nacionalnim spomenicima Bosne i Hercegovine, o nekim ću pisati i ja u narednim postovima, kao i o radu komisije možete se informirati na http://kons.gov.ba/


Ukoliko želite naučiti nešto više o kulturnom naslijeđu Bosne i Hercegovine na nešto drugačiji način, posjetite interaktivnu stranicu http://kons.gov.ba/mojabih/






U narednom postu pišem o još jednom podsjetniku vremena sa kojima su nas upoznali mještani Brežaka, a koji postoji već više od 100 godina.

Nekropola sa stećcima u Starim kućama, Donje Breške
Photo: Ivana







nedjelja, 19. travnja 2015.

Jevrejska sinagoga u Tuzli

Jevrejska sinagoga i Narodna kuhinja "Imaret" (2015.)
Photo: Ivana
      Kao što se nekada zapitamo „Šta li sam bio u prethodnom životu?“ upitate li se,  „Šta se na ovom mjestu nalazilo prije 50, 100 ili 1000 godina?“ Kako je Tuzla oduvijek bila multikulturalan grad, do Drugog svjetskog rata živjeli su u njoj i Jevreji, njih oko 400. Uglavnom Aškenazi (Jevreji čiji preci potječu iz Sjeverne, Srednje ili Istočne Europe i ) i Sefardi (doseljenici iz Španjolske i Sjeverne Afrike). Jevreji su ujedno i najstarija nacionalna manjina koja je živjela u Bosni i Hercegovini. Današnja priča vodi nas u 1906. godinu u Tuzlu, kada su tuzlanski Jevreji sagradili jevrejsku sinagogu. Malo zvuči neobično i čudno – sinagoga u Tuzli, jer danas na mjestu njenog postojanja nećete pronaći, ni spomen ploču, ni sliku, niti pano sa fotografijama i dokazima da je tu postojala. 

Jevrejska sinagoga u Tuzli (1906. - 1941.)
Photo: preuzeto iz monografije o Tuzli 
      Povijest Templ-a u Tuzli     
       Svojom ljepotom ponosno je stojala rame uz rame do
Klostera s jedne i Turalibegove džamije sa druge strane. Nalazila se na mjestu današnje Narodne kuhinje „Imaret“, a nekadašnjeg Ekspres restorana, u ulici Klosterska na broju 12. Sinagogu su svi građani Tuzle nazivali „Templ“ od njemačke riječiTempel što znači hram. Pored sinagoge postojao je još jedan manji hram u kojem su se ljudi vjenčavali. Nalazio se u prizemlju „Ferajna“, što pretpostavljam da je germanizam nastao od riječi Verein što znači udruženje.U noći s 9. na 10. novembar 1938. godine dogodili su se napadi na jevrejske prodavnice, vjerske objekte, jevrejska groblja, pa i na same Jevreje. Ta noć zbog lomljenja stakala na jevrejskim izlozima nazvana je Kristalna noć (njem. Kristallnacht). Sa tri godine zakašnjenja „Kristallnacht“ se dogodila i u Tuzli, a rezultirala je time da je sinagoga demolirana, zapaljena, te na koncu razrušena do temelja. Program uništenja svega što je jevrejsko unaprijed je zadati zadatak koji je shvaćen kao takav, bez ikakvog preispitivanja.


Jevrejska sinagoga u Tuzli (1906. - 1941.)
Photo: preuzeto sa interneta
      

 Tada su se u Tuzli odupirali holokaustu Ratimir Deletis, tužitelj u vrijeme NDH i Mustafa Mujbegović, liječnik. Deletisa zovu tuzlanski Šindler jer je spasio veliki broj Jevreja, a proglašen je pravednikom jevrejskog naroda. Mujbegović je izmislio kako u Tuzli postoji endemski sifilis koji ne smije zaraziti njemačke liječnike. Organizirao akciju zajedno sa liječnicima iz Zagreba, te doveo liječnike Jevreje u Tuzlu zajedno sa njihovim obiteljima kako bi liječili taj sifilis. Tada je spašen veliki broj jevrejskih liječnika.  Sljedeće godine sa željezničke stanice u Tuzli koja je za neke predstavljala prvi susret sa ostatkom svijeta, za oko 300 Jevreja značila je posljednji udisaj slobode i dozvole za život. Odatle su mnogi svoj put završili u logorima u Jasenovcu i Staroj Gradišci, dok je samo njih dvadesetak imalo sreću vratiti se u grad iz kojeg su ih protjerali.