Jevrejska sinagoga u Tuzli

Jevrejska sinagoga i Narodna kuhinja "Imaret" (2015.)
Photo: Ivana

      Kao što se nekada zapitamo „Šta li sam bio u prethodnom životu?“ upitate li se,  „Šta se na ovom mjestu nalazilo prije 50, 100 ili 1000 godina?“ Kako je Tuzla oduvijek bila multikulturalan grad, do Drugog svjetskog rata živjeli su u njoj i Jevreji, njih oko 400. Uglavnom Aškenazi (Jevreji čiji preci potječu iz Sjeverne, Srednje ili Istočne Europe i ) i Sefardi (doseljenici iz Španjolske i Sjeverne Afrike). Jevreji su ujedno i najstarija nacionalna manjina koja je živjela u Bosni i Hercegovini. Današnja priča vodi nas u 1906. godinu u Tuzlu, kada su tuzlanski Jevreji sagradili jevrejsku sinagogu. Malo zvuči neobično i čudno – sinagoga u Tuzli, jer danas na mjestu njenog postojanja nećete pronaći, ni spomen ploču, ni sliku, niti pano sa fotografijama i dokazima da je tu postojala. 

Jevrejska sinagoga u Tuzli (1906. - 1941.)
Photo: preuzeto iz monografije o Tuzli 

      Povijest Templ-a u Tuzli     
       Svojom ljepotom ponosno je stojala rame uz rame do

Klostera s jedne i Turalibegove džamije sa druge strane. Nalazila se na mjestu današnje Narodne kuhinje „Imaret“, a nekadašnjeg Ekspres restorana, u ulici Klosterska na broju 12. Sinagogu su svi građani Tuzle nazivali „Templ“ od njemačke riječiTempel što znači hram. Pored sinagoge postojao je još jedan manji hram u kojem su se ljudi vjenčavali. Nalazio se u prizemlju „Ferajna“, što pretpostavljam da je germanizam nastao od riječi Verein što znači udruženje.U noći s 9. na 10. novembar 1938. godine dogodili su se napadi na jevrejske prodavnice, vjerske objekte, jevrejska groblja, pa i na same Jevreje. Ta noć zbog lomljenja stakala na jevrejskim izlozima nazvana je Kristalna noć (njem. Kristallnacht). Sa tri godine zakašnjenja „Kristallnacht“ se dogodila i u Tuzli, a rezultirala je time da je sinagoga demolirana, zapaljena, te na koncu razrušena do temelja. Program uništenja svega što je jevrejsko unaprijed je zadati zadatak koji je shvaćen kao takav, bez ikakvog preispitivanja.

Jevrejska sinagoga u Tuzli (1906. - 1941.)
Photo: preuzeto sa interneta

      

 Tada su se u Tuzli odupirali holokaustu Ratimir Deletis, tužitelj u vrijeme NDH i Mustafa Mujbegović, liječnik. Deletisa zovu tuzlanski Šindler jer je spasio veliki broj Jevreja, a proglašen je pravednikom jevrejskog naroda. Mujbegović je izmislio kako u Tuzli postoji endemski sifilis koji ne smije zaraziti njemačke liječnike. Organizirao akciju zajedno sa liječnicima iz Zagreba, te doveo liječnike Jevreje u Tuzlu zajedno sa njihovim obiteljima kako bi liječili taj sifilis. Tada je spašen veliki broj jevrejskih liječnika.  Sljedeće godine sa željezničke stanice u Tuzli koja je za neke predstavljala prvi susret sa ostatkom svijeta, za oko 300 Jevreja značila je posljednji udisaj slobode i dozvole za život. Odatle su mnogi svoj put završili u logorima u Jasenovcu i Staroj Gradišci, dok je samo njih dvadesetak imalo sreću vratiti se u grad iz kojeg su ih protjerali.

Današnje prisustvo Jevreja u Tuzli

            Koliko puta dnevno prođete pored sklupture „Suza“ smijući se i ne zapitajući ni na trenutak šta ona zapravo predstavlja? Na mjestu nekadašnje posljednje stanice tuzlanskih Jevreja na kojoj su se ukrcali u voz za smrt, danas ponosno stoji spomenik „Suza“ podsjećajući nas što se dogodilo na tom mjestu prije 70-tak godina. Današnji posjetnik da su u Tuzli nekada živjeli i da žive i danas Jevreji su, spomenik „Suza“, jedna ulica koja se zove – Jevrejska i jevrejsko groblje – vječno prebivalište onih koji su imali sreću da umru prirodnom smrću.

  

Spomenik "Suza" - Jevrejska ulica - Jevrejsko groblje
Photo: Ivana

       U narednim postovima pišem o nekim drugim građevinama u Tuzli. Neke nisu nikad obnovljene poput sinagoge, neke su obnovljene, a neke se tek sada obnavljaju.