četvrtak, 11. lipnja 2015.

Kloster - tuzlanska škola

Kloster i Jevrejska sinagoga
Photo: preuzeto sa interneta
Pišući prethodni put o KŠC-u ostala sam dužna informaciju o tome zašto je centar sagrađen baš na tom lokalitetu. Retrospektivno se vraćajući u neka prošla vremena u toj ulici nalazila se Jevrejska sinagoga (o kojoj sam pisala u prvom postu), a odmah do nje, Kloster. Tako ga nazvaše Tuzlaci. Kako se ime često koristilo i spominjalo, po njemu i ulica dobija naziv Klosterska ulica. U prevodu sa njemačkog jezika das Kloster znači samostan, a šta je zapravo bio Kloster saznat ćete u redovima koji slijede...

Osnivanje Klostera
U decembru 1883. Godine, preporukom nadbiskupa Stadlera i civilnog adlatusa[1] Nikolića, utemeteljica Družbe Kćeri Božje ljubavi, Majka Franziska Lechner, šalje redovnice u Tuzlu. Petog decembra, nakon što su stigle izazivaju veliku pažnju građana, jer većina građana do tada nikada nije vidjela katoličku redovnicu. Tuzlanski župnik, kao i načelnik grada velikodušno su ponudili svu pomoć, kako bi sestre otvorile školu jer je u to vrijeme postojala samo škola za učenike pravoslavne vjere. Tek što su stigle, Općina im ustupa kuću u kojoj će se održavati nastava, a sestre su se smjestile u iznajmljenu kuću. Desetak dana poslije, 17. decembra 1883. godine otvorena je Osnovna škola sa hrvatskim i njemačkim odjeljenjima. Njemačka odjeljenja su otvorena prvenstveno zbog djece čije su se obitelji doselile iz austrijskih pokrajina.

„Širenje znanja“
Kloster - Zavod Kraljice sv. krunice Tuzla
Photo: preuzeto sa interneta
Kako je đaka dolazilo sve više, prirodno je bilo razmišljati o većoj školskoj zgradi. Prikupljala su se sredstva, te je gradnja mogla početi. Gradilište je izgledalo poput kazališnog komada okruženog publikom, odnosno školskom djecom, radnicima i građanima svih vjeroispovijesti. Bečki inžinjer Greger vodio je gradnju, a on je u to vrijeme ujedno gradio i državne zgrade u Tuzli. Zgrada, odnosno Zavod Kraljice sv. Krunice – što je bio službeni naziv škole. Završena je 25. oktobra 1888. godine. Bila je to lijepa, a što je i bitnije funkcionalna zgrada. Iza nje se prostiralo dvorište i vrt. Učionice su bile u prizemlju i na prvom spratu, dok je drugi bio predviđen za internat, spavaonice sestara koje su tu radile i kućnu kapelicu. Zavod je u to vrijeme imao dječiji vrtić, a pored Osnovne škole 1888. godine otvorena je i Viša djevojačka škola. U istočnom dijelu grada (mjesna zajednica Slavinovići) gdje se nalazio samostan „Josipovac“, sestre su uzgajale povrće, te na taj način najvećim dijelom same finansirale rad Zavoda.

Interesantan podatak vezan za Kloster je što su ga pohađala djeca različitih vjeroispovijesti, upravo onako kakva je praksa i danas u KŠC-u „Sv. Franjo. U prilog tome je i tabela na kojoj je prikazan broj upisanih učenica školske 1918./1919. godine razvrstan prema vjeroispovijesti.
(tabela str.36.)


Tabela upisanih učenica školske 1918./1919. godine
Photo: iz knjige Provincija Božje Providnosti
Družbe Kćeri Božje ljubavi - s. Caratan, s. Mutić

Zatvaranje Klostera
Kloster nakon bombardiranja
Photo: iz knjige Provincija Božje Providnosti
Družbe Kćeri Božje ljubavi - s. Caratan, s. Mutić
Kako su godine prolazile, škola se širila, primala sve više učenika i uživala poštivanje i prihvaćenost svih građana Tuzle. Međutim, u Drugom svjetskom ratu, tijekom bombardiranja Tuzle, 15. augusta 1944. godine Kloster je jako oštećen, te prekida s radom. Poslije rata u zgradi Klostera smjenjivale su se druge škole, a sestre početkom jula 1949. godine bivaju protjerane iz Tuzle. Kasnije je zbog potresa i tonjenja tla, zgrada Zavoda napuštena, a 1969. godine gradska Općina odlučila je srušiti zgradu do temelja.
Sada kada znamo komadić povijesti, možda shvatimo i pogledamo malo sa drugačije strane zašto je KŠC „Sv. Franjo“ izgrađen i zašto baš u Klosterskoj ulici. Kao i zgrada Baroka, na starim temeljima podignut je podsjetnik kako prošlog, tako i ovog vremena, jer je Zavod Kraljice sv. krunice, pa i KŠC dao mnogo toga u obrazovanju tuzlanskog kantona. 

O samostanu „Josipovac“ i tome zašto je podsjetnik vremena, kao i o časnim sestrama pišem u narednom postu...




[1] adlatus (lat.), pomoćnik, pobočnik, namjesnik, savjetnik

2 komentara:

  1. - Nisam imala blage veze šta je Kloster uopće. Uvijek sam ono kontala naziv ulice i to je to. U ovih tvojih nekoliko postova prošetala sam Tuzlom kroz vijekove i "pohvatala" stvari koje su mi za 20 godina hodanja kroz Tuzlu, promakle. Hvala!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. - Klosterska ulica svakako odiše različitošću, te na pravi način predstavlja ono što je Kloster bio :)

      Izbriši