ponedjeljak, 8. lipnja 2015.

Hastahana - "strma bolnica" u Tuzli


Ulaz u Hastahanu
Photo: Ivana 
Vjerujem da mnogi od vas poznaju Strmu ulicu prekrivenu kaldrmom[1] preko puta mosta sa kipovima. Ako i ne poznajete ovako po imenu (kao što ni ja nisam prepoznala) morali ste proći njome ili da si uštedite na vremenu jer kasnite na fakultet ili posao, ili da zaobićete gradsku gužvu, prosvjede, zatvorene gradske ulice i slično. Naš sljedeći podsjetnik vremena nalazi se na broju 8. u nekada zvanoj „Strmoj ulici“, koju kada sam pronašla i posjetila otkrila sam da nosi naziv „Dr. Mehmeda Šerbić“. U dilemi sam da li započeti ovaj post sa pričom o doktoru Šerbiću ili pak o građevini koja se tu nalazi. Jedno bez drugog, dakako ne bi ni postojali.


Mladost koja pokreće
Dr. Mehmed Šerbić, mladi ljekar koji je nakon diplomiranja u Carigradu došao u Tuzlu. Godine 1873. godine pokrenuo je inicijativu za osnivanjem prve bolnice koja bi liječila građane iz Tuzle i okoline. U jesen 1874. godine u Bosni i Hercegovini  je otvorena prva javna bolnica u Tuzli. Nazvana je i do danas ju zovu Hastahana, što u bukvalnom prijevodu sa turskog jezika znači bolnica. U to vrijeme sastojala se od 12-15 bolesničkih kreveta, ordinacijom, prijemnom ambulantom, bolesničkom kuhinjom i sobama za ljekare. Bila je u uporabi sve do 1. juna 1884. godine kada je Austro–Ugarska izgradila novu i za to vrijeme moderniju bolnicu.

Hastahana
Photo: Ivana
Pozitivna i negativna obilježja
Nažalost i ovo je jedan od spomenika koji po meni ima više negativnih, nego pozitivnih obilježja. To je jedini spomenik u Tuzli koji je obilježen, što je dakako pozitivna stvar. Na njemu se nalazi spomen ploča na kojoj je napisano: 
Spomen ploča na Hastahani
Photo: Ivana

U jesen 1874. Godine u ovoj zgradi otvorena je prva bolnica u Tuzli. Osnivači su joj bili Dr. Mehmed Sami Šerbić i Opština Tuzla. Djelovala je do 1886. godine kada je preseljena u novu zgradu. Kolektiv regionalnog medicinskog centra, Dr. Mustafa Mujbegović - Tuzla 2. Oktobra 1974. godine

Također, od aprila 2014. godine i Hastahana se ubraja u nacionalne spomenike Bosne i Hercegovine. Pozitivno je i to da su Tuzla, ali i njeni građani dobili bolnicu koja je napredovala, širila se i  modernizirala onako kako je vrijeme dozvoljavalo. Međutim nije baš za pohvalu, da mnogi građani te iste Tuzle ne znaju ni za postojanje Hastahane, a niti za njenu lokaciju. Iako obilježen spomenik, malo je onih koji su upoznati sa tim šta je zapravo i koliko je Hastahana doprinijela gradu Tuzli. U prilog ne ide ni teško stanje građevine, koja se sada nalazi u privatnom vlasništvu porodica Prcić i Kapidžić. Pozitivno u tome jeste jedino da iako stara 140 godina, još uvijek stoji uspravno i prkosi gravitaciji u ovoj strmoj ulici.

Kada stojite ispred ove građevine, ne možete, a da se ne zapitate koliko je ljudi izliječeno zahvaljujući otvaranju ove ustanove? Koliko je ljudi prošlo kroz ista vrata pred kojima vi sada stojite? I na koncu, zašto baš nitko ne želi da „izliječi“ Hastahanu i produži još život na barem još 140 godina?



[1] popločani put neobrađenim kamenom

2 komentara:

  1. - Igrom slučaja upoznata sam sa pričom o Hastahani kao nacionalnim spomenikom BiH. Ali ono što nisam znala jesu detalji iz života dr. Šerbića. Hvala na update.u ;) I moram priznati da me tekst tjera da tražim još podataka o Hastahani i njenom doktoru. Pozravček :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. - Drago mi je da si saznala nešto novo, a vjerujem da ćemo zajedno tražiti još mnoge druge podatke vezane za Hastahanu, ali i ostale građevine ;)

      Izbriši