nedjelja, 10. svibnja 2015.

Poljska džamija u Turalibegovoj ulici

Turalibegova džamija 2015. godine
Photo: Ivana
Ovaj blog nas ponovno vraća na listu Nacionalnih spomenika Bosine i Hercegovine na području grada Tuzle. Jedan od spomenika nalazi se na uglu Turalibegove i Klosterske ulice. Nemoguće je, a da niste čuli ili pak primjetili skoro restauiranu Turalibegovu džamiju. Na sjednici prije 10 godina, u mjesecu martu Komisija za očuvanje Nacionalnih spomenika donijela je odluku da se džamija sa grebljem i turbetom proglasi nacionalnim spomenikom. Iako smo svi vidjeli da je džamija preuređena, vjerujem da veoma mali broj poznaje da je to jedan od nacionalnih spomenika koje „skriva“ Tuzla. Ni sama ne bih bila upoznata sa tim podatkom, da nisam prisustvovala izložbi o koju je najavila moja kolegica Lela Malićbegović http://lelamalicbegovic.blogspot.se/2015/04/najava-kulturnog-dogaaja.html


Turalibegovu džamiju sagradio je Turali-beg u periodu između 1548. do 1572. godine. Nagađa se da je bio rodom iz Tuzle, ali da je vršio visoku dužnost sandžak-bega u Smederevskom, Sremskom i Zvorničkom sandžaku. Mnoge tuzlanske džamije stradale su u požarima u 16. stoljeću, te su uništeni veći dijelovi naselja. Svoj izvorni izgled Turalibegova džamija sačuvala je sve do 1890. godine kada se odlučilo i o gradnji nekih drugih objekata. Jedan od objekata građenih u to vrijeme je i turbe. Nalazi se odmah pored džamije. Njegova gradnja, nagađa se, desila se 1890. godine kada se izvršilo i nasipanje i ravnanje terena oko džamije. Međutim, nikada nije otkriveno kome je tačno posvećeno. Usljed nasipanja i ravnanja terena oko džamije, ulaz u džamiju je ostao niži, te je nasuta i unutrašnjost, na postojeće zidove dozidano je 145cm i napravljen novi krov. Od tada potiče izgled džamije kakvu smo poznavali do 2007. godine kada je počela restauracija. 


Kupola prije restauracije
Photo: preuzeta sa interneta
Zašto Poljska džamija?
Turalibegovu džamiju mnogi nazivaju još i Poljska, ali mali broj je onih koji znaju zbog čega je to. Turali-beg je izgradio džamiju u polju, izvan zidina tvrđave, te otuda i naziv Poljska džamija. Pretpostavljao je kako će oko džamije nastati mahala, oko nje četvrt, što će na koncu prouzrokovati širenje grada. Danas kada malo bolje razmislimo o tome, to se zapravo i dogodilo. Postoji još jedna zanimljivost koja je otkrivena nakon restauracije 2007. godine. Kako sam ranije spomenula, u jednom periodu uslijedilo je nasipanje terena, odnosno „izdizanje“ poda džamije. Zbog toga nam se nakon rekonstrukcije Klosterske ulice čini da se džamija „slegla“ jer je očito niža od same ulice. Zapravo, kada se počelo sa restauracijom, otkriveno je kako je prvobitna kvota temelja, odnosno poda džamije niža od trenutne za 145cm koliko je nasuta unutrašnjost džamije. Zbog toga je izvršeno iskopavanje i vraćanje poda na prvobitnu kotu. Iako je sada džamija  niža od saobraćajnice, vraćena je na „prvobitni temelj“, te joj je vraćen i prvobitni izgled.  


Prikaz koliko je teren visočiji u odnosu na temelj džamije
Zašto džamije izgledaju baš tako?
Podsjećanja radi, skoro sve džamije danas prate plan Muhamedove prve džamije koju je bila sastavljena od pravokutnog zatvorenog dvorišta, zgrade za molitvu i arkadama[1] sa strane. Osnovni oblik džamija se sastoji od uzdužne pravokutne velike prostorije s mnogo stupova,
iznad kojih se ponekad nalazi kupola. Posjeduje mihrab, odnosno nišu[2] u zidu džamije koja je u pravcu Mekke gdje su okrenuti vjernici za vrijeme molitve. Zatim, u sklopu dvorišta nalazi se zdenac za ritualno pranje određenih dijelova tijela čistom vodom prije molitve, te visoke munare koje su zapravo tornjevi kružnog ili poligonalnog tlocrta s unutarnjim stubama koje vode do balkona sa kojeg mujezin[3] poziva vjernike na molitvu. Također u islamskoj arhitekturi koriste se još i svodovi[4] i kupole[5], ivane[6] koji su napravljeni na prijelazima između različitih dijelova džamije, ponavljanje geometrijskih oblika, uporaba vedrih boja, dekorativne islamske kaligrafije[7], umjesto slika koje se smatraju zabranjenim u arhitekturi džamija.  

   Nadam se da sljedeći put kada prođete Klosterskom ili Turalibegovom ulicom, nećete na isti način pogledati Poljsku džamiju već da ćete se sjetiti onoga što ste pročitali u ovom postu, bilo da je to novost za Vas ili da to već odavno poznajete.




[1] potiče od latinske riječi arcus, što znači luk, odnosno svod. U arhitekturi označava svodište, nadsvođe; luk između dvaju stupova ili niz lukova koji počivaju na stupovima. Upotrebljavaju se u graditeljstvu od egipatskih hramova do danas.
[2] Od francuske riječi niche, u arhitekturi poznata kao polukružno ili četvrtasto udubljenje u zidu za smještaj različitih predmeta. U crkvenim nišama se smještaju oltar i nadgrobni spomenici, dok se u džamiji to naziva mihrab gdje imam predvodi molitvu.
[3] izvikivač koji poziva vjernike na molitvu pet puta dnevno
[4] konstruktivni element koji zatvara gornje granice unutarnjeg prostora zaobljenim plohama, naslanjajući se na okolne zidove, lukove ili stupove
[5] sferični oblik svoda iznad građevina koje imaju tlocrt kružnice, kvadrata ili mnogokuta
[6] definiran kao zasvođeni ulaz ili prostor, sa zidovima na tri strane dok je četvrta potpuno otvorena
[7] umjetnost lijepog ručnog pisanja uz pomoć pera, kista, tinte ili nekog drugog pribora za pisanje



subota, 2. svibnja 2015.

Crkva u Breškama iz 1890. godine

   Kako su nas mještani odveli do Nekropole sa stećcima, prošli smo pored župne crkve za koju su rekli da je stara preko 100 godina. Nije mi dugo trebalo da ih zamolim da nas u povratku upoznaju sa župnikom kako bismo saznali malo više detalja o crkvi. I tako, nakon što smo pronašli, pogledali i oduševili se stećcima, ubrzo smo se našli u crkvenom dvorištu zajedno sa župnikom. Fra Franjo Martinović nam je više nego rado pokazao crkvu iznutra i ukratko nam ispričao o njenoj povijesti, te umjetninama koje posjeduje.

Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Breškama
Photo: Ivana
Životno djelo kipara
Prva crkva u Breškama sagrađena je davne 1845. godine. Bila je to skromna drvena crkvica, dok je sadašnja kamena crkva izgrađena 1890. godine. Do danas stoji u originalnom obliku kao i prije 100-tinjak godina uz neke umjetničke "korekcije". Prije 30-tak godina, tačnije 1986. kipar Zdenko Grgić započeo je umjetničko uređenje crkve. Pri prvom ulasku shvatate da ste ušli u jednu malu riznicu umjetnina u kojoj sam prvo primjetila neobičan strop. Župnik kaže kako je kipar imao želju da stvori dojam "lebdećeg stropa", te strop doista izgleda tako, kao da nije pričvršćen za zidove crkve. Također, na stropu se nalazi drveni križ oko kojeg je nekada bila rasvjeta koja je uklonjena zbog straha od požara.


Saznajemo i da je kipar imao mnogo ideja za umjetničko poboljšanje crkve, koje je većinom i ostvario za svog života. Prvo se počelo sa skidanjem žbuke sa unutrašnjih zidova, kako bi se otkrili zidovi, koji su zidani grubo tesanim kamenom još prije 130 godina. Sa vanjske strane žbuka je zadržana kako bi bila jedna vrsta zaštite od promjenjivih vremenskih utjecaja.

Vitraji - Rođenje, Raspeće i Uskrsnuće
Photo: edukativni letak o Župi Breške
Ljepota boje na staklu
Nakon što je žbuka skinuta i otkrivena ljepota gradnje prirodnim materijalom napravljena su i postavljena tri vitraja* (Rođenje, Raspeće i Uskrsnuće)  u prezbiteriju**, također djelo Zdenka Grgića.
Ostalih sedam vitraja koji predstavljaju biblijske teme postavljeni u 1988. godine, a zadnja dva koja stoje sa desne i lijeve strane ulaza izrađeni su 2010. godine nakon smrti kipara.




Vitraji koji su urađeni nakon smrti kipara
Photo: edukativni letak o Župi Breške


Župnik nam je rekao kako su u njegovoj radionici pronašli nacrte ta dva vitraja koja nisu urađena, te odlučili ih izraditi po kiparovim zamislima. Zdenko Grgić je za vrijeme uređenja crkve izradio i oltarnu menzu u drvu 1986. godine, te u drvorezu su urađene i postaje Križnog puta kombinirane sa još šest tema iz Isusova života 1987. godine.
Navještenje i Emaus izrađeni su kao reljefi u bakru 1996. godine, a ispred crkve smješten je i brončani kip Uskrslog Krista, izrađen 2003. godine


Mozaik posvećen Gospi
Photo: Ivana




Crkva u Breškama posvećena je Uznesenju Blažene Djevice Marije, pa se kipar zbog toga i odlučio izraditi mozaik posvećen Gospi 1990. godine koji stoji u prezbiteriju, iza oltara. Gospa je na mozaiku prikazana sa djecom i narodom u narodnim nošnjama.








Ova crkva koju sam već nazvala riznicom umjetničkih djela spada u jednu od najstarijih očuvanih i najljepše uređenih sakralnih prostora Bosne Srebrene. Ovdje su se spojile netaknuta priroda, arhitektura i suvremeni sakralni umjetnički izraz koji svjedoče o zalaganju i djelovanju franjevaca na ovim prostorima.


Kip Uskrslog Krista
Photo: Ivana


Postaje Križnog puta kombinirane sa temama iz Isusova života
Photo: Ivana




Vitraji koji se nalaze sa bočnih strana crkve
Photo: edukativni letak o Župi Breške












*vitraj = (franc. vitrail) posebnim načinom oslikano staklo, najčešće na crkvenim prozorima
**prezbiterij = povišen prostor uz glavni oltar ili iza njega, obično završava apsidom (polukružni završetak)